A SCANNER DARKLY - KRISTALNO ČISTA DROGA

Ako već niste - obavezno pogledajte posljednju ekranizaciju prema romanu šizofrenog paranoika Philipa K. Dicka (1928-1982), koji je za svojih, nešto više od pola stoljeća života, pojeo tripova i ostale kemije, koliko sam ja puta, tijekom svog života, uključio i isključio televizor! Vizualno, film je napravljen tako da imaš osjećaj kao da si na tripu! Ja sam se osobno pitao što ima u toj pivi koju pijem? Također, film je i poprilično poučan, kao i npr. Requiem For a Dream… Ono, fakat ti se smuči ta opaka i kristalno čista droga iz bliske budućnosti, posebno na kraju filma, kad ide odjavna špica na kojoj se nalazi popis od pedesetak imena prijatelja kojima je Dick posvetio roman 1977. godine, od kojih je pola umrlo od infarkta ili šizofrenije, a drugih pola bilo u ludnici ili na samrti. Kad sam pogledao film, bacio sam sve tripove kroz prozor! Nažalost, klinci iz kvarta su ih pokupili i navukli se… Jebiga, nepromišljenost.
No, kad već pogledate jednu Dickovu ekranizaciju, nastavite dalje s ekranizacijama:
1. Blade Runner
2. Total Recall
3. Abre Los Ojos
4. Minority Report
5. Impostor
To je tih šest Dickovih ekranizacija koje imam u vlastitoj kolekciji i dajem ih na posudbu (treći je besplatan:).
Sve zbog vas - VIP!
P.S. Ta kristalna čistoća zvuka iz zadnje reklame? Uistinu, kome padne napamet da reklamira čistoću zvuka iz slušalice? Kakve su to fore? Mislim, ljudi stvarno ne znaju na što potrošiti višak novaca, pa se sjete kristalne čistoće zvuka iz slušalice! Pa mogli su barem smisliti nešto maštovitije, npr. akcija odvikavanja klinaca iz mog kvarta s tripova. To je naizgled barem humano i moralno! Ali, kristalna čistoća zvuka? Pa dajte malo mašte… Za tu se lovu, koliko košta izrada i emitiranje tog spota, mogla snimiti najduža reklama svih vremena, koja traje dva i pol sata, a sve pod krinkom igranog filma! Jest da bi se najdulja reklama svih vremena vrtila samo jednom na TV, jer je skupo emitiranje, ali bi zbog vrlo maštovitog i nadasve orginalnog scenarija bila i vrlo primjećena. Uostalom, radilo bi se o igranom filmu. Npr. neki prvi hrvatski horor. Evo nekog isječka iz njega:
Tinejdžeri, Vesna i Tomo pokušavaju pobjeći od čudovišta s velikim ušima. Trče niz stepenice i sakrivaju se u podrum. Zaključavaju masivna čelična vrata. Čudovište s velikim ušima lupa po vratima ispuštajući grozne krikove.
TOMO: Dođavola, što ćemo sad?
VESNA: Imaš mobitel? Nazovi nekoga!
TOMO (vadi mobitel): Uh! Nemam signala!
VESNA: Ja imam.
TOMO: Pa vidim da imaš mobitel. Nisam slijep.
VESNA: Ali imam i signala!
TOMO: Kaj, ti si na Vipu?
VESNA: Da.
TOMO: Jebiga, ja nisam…
VESNA: E, a kad sam to govorila…
ČUDOVIŠTE (zastaršujući off/ponavlja Vesnine riječi): “Kaaad saaaaam ti govorilaaaaaaa!!!
TOMO: Kak nas čuje?
VESNA: Pa ima ogromne uši!
TOMO: Fakat. (počne šaptati) Zovi starog!
VESNA (zove oca, šapće): Tata…
TATA: Vesna, jel ti to šapćeš?
VESNA: Da?
TATA: Pa super te čujem, obzirom da šapćeš!
VESNA: A to ti je Vip! Nego, tata, slušaj, Tomu i mene…
TATA (prekida je): Na kojoj si ti tarifi?
VESNA: Ma ja sam na prepaidu!
TATA: Hoćeš da ja tebe nazovem? Da ne trošiš…
VESNA: Ma ne treba. Ovo je jako povoljno, kao i sve u Vipu, osim toga razgovor s tobom mi je besplatan, jer smo uzeli onaj family paket.
TATA: Genijalno!
VESNA: Nego slušaj kaj sam ti htjela reći! Mene i Tomu natjerava čudovište s velikim ušima. Ono kaj je bilo u novinama. Zaključali smo se u podrum kod nas!
TATA: Vesna! Mi uopće nemamo podrum.
VESNA: Da?
TATA: Opet si se najela tripova. Čut ćeš ti mene kad se vratim…